Baščarević S., Ercegovac M., Moskovljević D., Savić
M., Durković S., Jaković R.
Klinika za grudnu hirurgiju, Instituta za plućne
bolesti i TBC, Klinički Centar Srbije, Srbija
Apstrakt
Uvod: Glavni ciljevi lečenja primarnog spontanog pneumotoraksa (PSP) su
evakuacija vazduha iz pleuralnog prostora, reekspanzija pluća i smanjenje
rizika od pojave recidiva pneumotoraksa. Savremene operativne hirurške metode
lečenja su usmerene na uklanjanje patoanatomskog supstrata spontanog
pneumotoraksa (SP) i postupke kojima se umanjuje mogućnost razvoja recidiva.
Cilj: Kod operisanih zbog PSP:1) utvrditi patoanatomski supstrat (PAS),
karakter postoperativnih komplikacija i pojavu recidiva i 2) proceniti
mogućnosti pristupa aksilarnom incizijom i izbora atipične resekcije pluća bez
primene metoda usmerenih na fiksaciju pleure.
Materijal i metod: Studija je obuhvatila desetogodišnji period a period
praćenja je od 15-135 meseci. Bolesnici: M:56 (74,7%) i Ž:19 (25,3%), prosečna starost 34,6god.,
svrstani u: Grupu A < 40 god.48
(64% ) i Grupu B> 40 god. 27
(36%). Pneumotoraks desno 63%, levo 37%, prva epizoda kod 41(55%), a recidiv
kod 34(45%). Inicijalan terapijski postupak torakalna drenaža (97%), eksuflacija(3%).
Operativno lečenje do 3. dana kod 33%, a u periodu od 5. do 10. dana kod 67%
bolesnika. U prvoj epizodi PSP je operisano 44% bolesnika. Operativni pristup -
transaksilarna torakotomija, metoda - linearna atipična resekcija pluća kod 97%
bolesnika i kod 3% hirurška sutura bulozno izmenjenog pluća. Dopunske metode za
fiksaciju pleure nisu primenjivane. Indikacije za operaciju su se zasnivale na
kriterijumima: neefikasna torakalna drenaža u periodu dužem od 5-7 dana,
recidiv pneumotoraksa do mesec dana (II epizoda), recidiv pneumotoraksa do
3.meseca (III epizoda) i recidiv posle dužeg intervala (kriterijum efikasnosti
drenaže).
Rezultati: Operativno lečenje bez komplikacija kod 88% bolesnika, kod 12%
bol. usporena reekspanzija (približno jednako u obe grupe tj. od 11% do 14%).
Kod 72% bol. je utvrđen alveolarni emfizem (blebs), a kod 28% bulozni emfizem.
Operativno lečenje prve epizode SP statistički je češće u Grupi A nego u Grupi B.
Učestalost alveolarnog emfizema statistički je značajno češći u Grupi A nego u Grupi B. Bolesnici sa buloznim emfizemom iz Grupe B su statistički značajno duže boravili u bolnici. Recidiv
posle operativnog lečenja kod 1 (1,3%) bol. dve godine posle operacije.
Zaključak: Alvelarni emfizem je najčešća forma PAS kod operisanih zbog PSP,
posebno kod malađih od 40 godina. Transaksilarna torakotomija omogućava dobru
isnspekciju pleuralnog prostora i pluća. Linearna atipična resekcija pluća je
bezbedna metoda, posebno u slučaju operacije zbog alveolarnog emfizema.
Starosna dob je samo jedan od nezavisnih faktora rizika za pojavu recidiva.
Lokalizovana forma buloznog emfizema je parametar odgovoran za pojavu recidiva
u dužem vremenskom periodu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.