Ercegovac M.,
Moskovljević D., Baščarević S., Savić M., Jaković R.
Klinika za grudnu
hirurgiju, Institut za plućne bolesti i TBC, Klinički Centar Srbije, Srbija
Apstrakt
Uvod: Traumatske rupture traheje ili glavnih
bronha mogu nastati delovanjem tupe i penetrantne povrede. Češći uzrok rupture
velikih disajnih puteva, traheobronhijalnih povreda, je tupa trauma.
Cilj: Ukazati na karakteristike traumatskih
povreda traheje i bronha kod pacijenata lečenih u Klinici za grudnu hirurgiju u
periodu od 1973 - 2005 godine.
Materija i metod: Lečena su 23 pacijenta, 15
muškaraca i 8 žena. Među povređenima je šestoro dece uzrasta od 5 - 13 godina.
Kod 10 pacijenata je postojala samo lezija traheje, kod 2 udružena lezija traheje
i glavnog bronha, kod 9 lezija samo glavnog bronha (5 desno i 3 levo) a kod 2
udružena lezija glavnog i lobarnog bronha (u oba slučaja desno). Kod izolovanih
lezija traheje u 4 slučaja je etiologija tupa trauma (saobraćajna nezgoda, pad
sa visine), kod 5 pacijnata povreda je jatrogena (prilikom intubacije) a u
jednom slučaju je penetrantna povreda. Lezije traheje su kod 9 pacijenata bile
u nivou membranoznog zida a kod jednog u nivou kartilaginoznih prstenova. Kod
udruženih lezija glavnog bronha i traheje povrede membranoznog zida su jatrogene
- prilikom pokušaja ekstrakcije stranog tela. U slučajevima izolovane lezije
traheje i udruženih povreda traheje i glavnih bronha dijagnoza je postavljena u
intervalu do 24 sata od povređivanja. Postraumatska ožiljna stenoza glavnog bronha
je dijagnostikovana kod 7 pacijenata (interval od 30 dana do 3 godine) a kod 4 do 24 sata posle povređivanja.
Rezultati: Svi pacijenti uspešno su zbrinuti
hirurški. U slučajevima izolovane lezije traheje i udruženih lezija traheje i
glavnog bronha kao i kod rupture glavnog bronha primenjena je metoda hirurške
suture defekta disajnog puta pojedinačnim šavovima (u slučajevima razdvajanja
trahealnih i bronhijalnih prstenova ivice su osvežene). Kod ožiljne stenoze glavnog
bronha u 2 slučaja je učinjena sleeve lobektomija (desno gore), kod 2 bolesnika
sleeve resekcija levog glavnog bronha i u 3 slučaja leva pneumonektomija zbog
hronične infekcije i razorenog pluća. Postoperativne komplikacije su se
odnosile na otežanu eliminaciju sekreta. Bronhoskopska kontrola je vršena
najranije 7. postoperativnog dana, a kasnije u intervalu od 3-6 meseci do
isteka jedna godine. U tri slučaja je vršeno endoskopsko uklanjanje granuloma
oko neresorptivnog konca (koristio se do 1982 godine).
Zaključak: Na traumatsku rupturu i povredu
traheje i glavnih bronha treba misliti u svim slučajevima tupe traume, posebno
kada se one klinički manifestuju na karakterističan način. Prilikom uvođenja
endotrahealnog tubusa, posebno armiranog tubusa, treba imati u vidu mogućnost
da se vođicom može oštetiti membranozni zid traheje.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.