četvrtak, 8. ožujka 2012.

HOPB (COPD)

Hronična opstruktivna plučna bolest (HOPB) je trajno suženje disajnih puteva uzrokovano emfizemom ili hroničnim bronhitisom.
Emfizem je povećanje sićušnih zračnih vrećica (alveola) uz propadanje njihovih zidova. Hronični bronhitis je trajni kašalj koji stvara iskašljaj, a nije uzrokovan prepoznatljivim uzrokom kao što je rak pluća. Kod hroničnog bronhitisa su povećane bronhalne žlijezde što uzrokuje jako lučenje sluzi.

Kod HOPB dva su uzroka suženja disajnih puteva.

•           Prvi je emfizem. Normalno grozdovi alveola spojenih sa malim disajnim putevima (bronhiolama) čine prilično čvrstu strukturu i drže disajne puteve otvorenima. Međutim, kod emfizema zidovi alveola su uništeni pa bronhiole gube svoju strukturnu potporu. Zbog toga bronhiole pri izdisaju zraka splasnu. Na taj način je suženje zračnog protoka kod emfizema strukturalno i trajno.

•           Drugi uzrok suženja zračnog protoka je upala malih disajnih puteva kod hroničnog bronhitisa. Zid je ožiljno promijenjen, nabreknuta je unutarnja površina, postoji djelomično začepljenje sa sluzi i stezanje glatkih mišića. Oteklina, začepljenje sa sluzi i stezanje glatkih mišića od vremena do vremena razlikuje se po težini i može se popraviti kao reakcija na liječenje bronhodilatatorima. Taj je dio suženja disajnih puteva djelomično povratan.

Od HOPB-a u SAD boluje oko 14 miliona ljudi. Ta je bolest kao uzrok radne nesposobnosti na drugom mjestu nakon srčanih bolesti, a četvrti je najčešći uzrok smrti. Više od 95% svih smrti od HOPB-a javlja se u ljudi iznad 55-te godine života. Češće zahvaća muškarce nego žene i češće je uzrok smrti u muškaraca. Češći je uzrok smrti u bijelaca nego u drugih rasa kao i u fizičkih u usporedbi sa intelektualnim radnicima.

HOPB češće se javlja u nekim obiteljima pa se čini da postoji nasljedna sklonost. Rad u okolišu onečišćenom hemijskim dimovima ili prašinom može povećati rizik od HOPB-a.

HOPB dobije 10-15% pušača (pušenje povećava rizik mnogo više nego zanimanje).

Pušači lule i cigara dobivaju je češće od nepušača, ali ne tako često kao pušači cigareta. Pušači cigareta imaju višu smrtnost od hroničnog bronhitisa i emfizema nego nepušači. Starenjem plućna fiinkcija slabi mnogo više u pušača nego u nepušača. Što osoba puši više cigareta, to je veći gubitak fiinkcije.

Uzroci
Upalu alveola uzrokuju iritansi. Ako je takva upala dugotrajna, može doći do trajnog oštećenja.
U upaljenim alveolama nakupljaju se bijele krvne stanice i otpuštaju enzime (posebno neutrofilnu elastazu), što oštećuje vezivno tkivo u zidovima alveola. Pušenje dodatno oštećuje plućnu odbrambenu funkciju oštećivanjem sitnih stanica nalik na kosu (trepetljike) koje pokrivaju zračne puteve i normalno nose sluz prema ustima i pomažu izbacivanju otrovnih tvari.

Tijelo stvara jednu bjelančevinu nazvanu alfa1-antitripsin, čija je glavna uloga sprječavanje oštećenja alveola neutrofilnom elastazom. U rijetkom prirođenom stanju u tijelu ima malo ili uopće nema alfa1-antitripsina pa se u ranoj srednjoj dobi, posebno u pušača, razvije emfizem.

Svi oblici HOPB-a uzrokuju zaustavljanje zraka u plućima. U alveolarnim zidovima se smanjuje broj kapilara.

Te smetnje oslabljuju izmjenu kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi. U ranim stadijima bolesti su u krvi snižene razine kisika, ali razine ugljičnog dioksida ostaju normalne. U kasnijim stadijima su povišene razine ugljičnog dioksida, a razine kisika u krvi padaju još jače.

Simptomi
Najraniji simptom HOPB-a, koji se može pojaviti čak i nakon 5-10 godina pušenja, je kašalj i stvaranje sluzi, obično nakon ustajanja. Kašalj je općenito blag i često se zamjenjuje sa "normalnim" pušačkim kašljem, iako, razumije se, to nije normalan kašalj. Često postoji sklonost da se hunjavica spušta prema prsima. Za vrijeme kataralne upale iskašljaj zbog sadržaja gnoja često postane žut ili zelen. Kako prolaze godine, te bolesti u prsima mogu postajati sve češće. Mogu biti popraćene hripanjem što često više primjećuju članovi obitelji nego bolesnik.
Oko 60. godine često se pojavljuje zaduha pri naporu koja polako napreduje. Konačno bolesnik ima zaduhu pri aktivnostima svakodnevnoga života kao što je za vrijeme obavljanja osobne higijene, pranja, oblačenja i pripreme hrane. Oko trećine bolesnika jako gubi na težini što je barem djelomično uzrokovano pogoršanjem zaduhe nakon jela. Dolazi do oticanja nogu što može biti posljedica srčane greške. U kasnim stadijima, bolest u prsima koja se dobro podnosila u ranom stadiju može uzrokovati tešku zaduhu u mirovanju, to je pokazatelj akutnog zatajenja disanja.

Dijagnoza
U blagoj HOPB liječnik tokom pregleda ne mora naći niti jedan nenormalan (patološki) nalaz osim nešto hropaca koje čuje stetoskopom. Rtg grudnog koša je obično normalan. Za dokazivanje smanjenja protoka zraka i postavljanje dijagnoze traži se spirometrija za mjerenje forsiranog ekspiratornog volumena u prvoj sekundi. U osobe koja ima HOPB test pokazuje smanjeni protok zraka za vrijeme snažnog izdisaja.
Sa napredovanjem bolesti smanjuju se pokreti grudnog koša za vrijeme disanja, a u bolesnikovu otežanom disanju sudjeluju vratni i rameni mišići. Pod stetoskopom se disanje teže čuje.

Ako osoba razvije HOPB u mladoj dobi, sumnja se na nedostatak alfa1-antitripsina pa se mjere razine te bjelančevine u krvi. Mjeri se i članovima obitelji osobe za koju se zna da ima taj nedostatak.

Liječenje
Budući da je pušenje najvažniji uzrok HOPB, najvažnije liječenje je prestanak pušenja. Kada je suženje disajnih puteva blago ili umjereno prestanak pušenja usporava razvoj onesposobljavajuće zaduhe. Međutim, i prestanak pušenja u bilo kojem stadiju bolesti dovodi do nekog olakšanja. Osoba treba osim toga nastojati izbjegavati izloženost drugim iritansima u zraku.
HOPB može se znatno pogoršati ako osoba dobije gripu ili upalu pluća. Zbog toga se osoba s tom bolešću mora svake godine cijepiti protiv gripe, a protiv pneumokoka oko svakih 6 godina.

Povratni uzroci suženja disajnih puteva uključuju stezanje mišića, upalu i povećanje lučenja sluzi. Poboljšanje svakog od njih općenito će smanjiti simptome. Stezanje mišića može se smanjiti upotrebom bronhodilatatora, uključujući agoniste beta-adrenergičkih receptora (kao što je salmeterol u doziranom inhalatoru) i teofilin na usta (oralno) u obliku koji se polagano resorbira. Upala se može smanjiti upotrebom kortikosteroida, ali samo u oko 20% bolesnika simptomi reagiraju na kortikosteroide. Nema odgovarajućeg liječenja da bi se razrijedila sluz u svrhu lakšeg iskašljavanja. Međutim, izbjegavanjem dehidracije može se suzbiti lučenje guste sluzi. Na temelju praktičkog iskustva povoljnim se smatra uzimanje dosta tekućine da mokraća, osim prve jutarnje, bude blijeda. U teškoj opstruktivnoj plućnoj bolesti u razmekšavanju lučevina u plućima može pomoći disajna terapija.

Razbuktavanje HOPB-a nastaje ponekad zbog bakterijske infekcije koju se može liječiti antibioticima. Često se propisuje 7-10-to dnevno liječenje. Mnogi liječnici opskrbljuju svoje bolesnike antibiotikom i savjetuju im da ga počnu uzimati odmah pri pogoršanju bolesti.

Dugotrajno liječenje kisikom produžuje život ljudi sa teškom hroničnom opstruktivnom bolešću i jako sniženom razinom kisika u krvi.

Premda je neprestano liječenje najbolje, i 12 sati primanja kisika na dan dovodi do poboljšanja. Takvo liječenje smanjuje povećani broj crvenih krvnih stanica uzrokovan niskom razinom kisika u krvi, poboljšava bolesnikovo duševno stanje i poboljšava zatajenje srčanog rada izazvano HOPB. Liječenje kisikom može poboljšati i zaduhu u naporu.

Liječenje kisikom se nikada ne smije provoditi blizu otvorenog plamena ili dok se puši. Za liječenje kod kuće skupo je i neprikladno dostaviti velike spremnike kisika pod tlakom. Jeftiniji su aparati za koncentriranje kisika iz zraka i davanje takvog kisika osobi kroz cijev dužine oko 1,5 m. Za kratka razdoblja izvan kuće mogu biti potrebni i mali, prenosivi spremnici kisika pod tlakom. Najskuplji sistem predstavljaju spremnici sa tekućim kisikom koji se mogu ponovno puniti, a vrlo su prikladni za prenos po kući i izvan nje.

I u bolnici i kod kuće mogu se provoditi programi vježbanja. Takvi programi mogu poboljšati bolesnikovu neovisnost o drugima i kvalitet života, smanjiti učestalost i duljinu boravka u bolnici i poboljšati sposobnost vježbanja, čak i ako se plućna funkcija ne popravi.

Za vježbanje nogu koristi se sobni bicikl, penjanje uz stube i hodanje. Za ruke se koristi dizanje utega. Često se za vrijeme vježbanja preporučuje kisik. Za poboljšavanje funkcije kao što su kuhanje, bavljenje hobijima i spolna aktivnost uče se posebne tehnike. Kao i u slučaju bilo kojeg programa, sve što se postigne gubi se brzo ako osoba prestane sa vježbanjem.

Ljudima s teškim manjkom alfa1-antitripsina može se nadomjestiti bjelančevina koju nemaju. Liječenje koje zahtijeva sedmićno intravenske infuzije bjelančevine je skupo. U odabranih bolesnika u dobi ispod 50 godina može se pokušati transplantacija pluća.

U ljudi sa teškim emfizemom može se napraviti u ranim stadijima razvoja operacija, poznata kao hirurgija smanjenja plućnog volumena. Postupak je kompleksan i zahtijeva da osoba prestane pušiti barem 6 mjeseci prije hirurškog zahvata i prođe intenzivan program vježbanja. Operacija u nekih ljudi poboljšava plućnu funkciju i sposobnost vježbanja, premda nije poznato koliko poboljšanje traje.

Prognoza
Prognoza bolesnika sa blagim suženjem zračnih puteva je povoljna, malo lošija od prognoze za pušače bez HOPB-a. Prognoza se progresivno pogoršava u ljudi sa umjerenim i teškim suženjem. Oko 30% ljudi sa najtežim suženjem disajnih puteva umire u prvoj godini, a 95% unutar 10 godina. Smrt može nastati zbog zatajenja disanja, upale pluća, prodora zraka u pleuralni prostor oko pluća (pneumotoraks), smetnji srčanog ritma (aritmije) ili blokade arterija koje vode u pluća (plućna embolija). Ljudi sa HOPB-om imaju i povećan rizik za nastanak raka pluća.
Neki ljudi sa teškom HOPB mogu preživjeti 15 i više godina.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.