petak, 22. siječnja 2016.

Nealergijski rinitis

(Mitja, Košnik)
Ovaj oblik rinitisa ima 5 % odraslih.
Klinička slika vrlo je slična sezonskom i višegodišnjem alergijskom rinitisu. Kožni test alergije ne pokazuje preosjetljivost na vanjske alergene. Česta komplikacija jeste pojava nosne polipoze koja uglavnom potiče iz etmoidnih sinusa. Kod nekih bolesnika sa nealergijskim rinitisom može se naći hiperplastična sluznica sa nalazom eozinofilnih granulocita. Ovaj oblik rinitisa uspješno se liječi lokalnim glukokortikoidima. H1 antihistaminici i kromolin natrij nisu učinkoviti. Nosni polipi često se moraju hirurški ukloniti. Kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje polipa, potrebno je kontinuirano koristiti lokalne glikokortikoide.
Rinitis zbog netolerancije na aspirin. Kod ljudi koji ne podnose aspirin i ostale nesteroidne antireumatike često se na liječenje razvija rezistentna nosna polipoza koja je sklona recidivima čak i nakon hirurške resekcije. Trijas koji čine hiperplastični rinosinusitis, astma i nepodnošenje aspirina - naziva se Widalov ili Samterov sindrom.
Rinitis zbog infekcije. Akutni rinitis najčešće je uzrokovan virusima, i ne treba ga liječiti antibioticima. Kliničkom slikom dominira začepljenje nosa, curenje nosa, kihanje i malaksalost. Inflamatorni edem može zatvoriti izlazne otvore paranazalnih sinusa i izazvati bakterijski sinusitis. Stoga propišemo lokalne ili sustavne vazokonstriktore. Dugotrajno korištenje dekongestiva prouzrokuje medikamentozni rinitis.
Rinitis zbog anatomskih promjena. Mehanička prepreka (npr. devijacija nosnog septuma, krista ili hipertrofija), koja otežava prohodnost, dovodi do infekcije u nosu. Tumori nosa i sinusa mogu izazvati simptome koji se pripisuju hiperplastičnom rinosinusitisu. Jednostrane promjene uvijek proizvode sumnju na tumorske procese.
Hiperreaktivni rinitis. To uključuje rinitis tokom trudnoće, rinitis uzrokovan lijekovima koji blokiraju alfa-receptora, metildopom ili rezerpinom. Do hiperreaktivnog rinitisa može dovesti i hronični stres. Odlikuje se time da nosna sluznica reaguje na minimalne vanjske podražaje, kao što su male količine duhanskog dima, promjene temperature zraka, vruća ili začinjena jela.
Dijagnostičke metode
Citologija. Uzorke za citološka ispitivanje uzimamo brisom, četkom ili ispiranjem nosne šupljine. Tom pretragom utvrđujemo da li je rinitis inflamatorni ili neinflamatorni, a upala  se definiše kao pretežno neutrofilna ili  eozinofilna.
Histologija. Za histološki pregled tkiva uzorke dobijamo prilikom endoskopskog pregleda ili operacije. Za pregled flagela tkiva ponekad se koristi elektronska mikroskopija.
Rinomanometrija. Mjerimo prohodnost  nosnih šupljina  mjerenjem protoka zraka ili otpora tom protoku. Nosni protok mjeri se aparatima za mjerenje maksimalnog ekspiracijskog  protoka, koji se inače koristi za mjerenje plućnog protoka (PEF metar). Na usnik aparata stavimo masku  koju  čvrsto prislonimo uz obraz ispitanika. Ispitanik zatvorenim ustima izdahne kroz nos. Detaljnije podatke o prohodnosti nosa dobijamo korištenjem rinomanometra.
Radiologija. Nativna slika i klasična tomografija za rinitis nisu korisne. Kompjuterizirana tomografija prikazuje dobar odnos između kosti i mekih tkiva. Magnetna rezonanca posebno je korisna u procjeni patoloških promjena u mekim tkivima.

Literatura
  1. Allergic rhinitis and its impact on asthma. http://www.whiar.org/Documents&Resources.php
  2. Scadding G K, Durham S R, Mirakian R, Jones N S,  Drake-Lee A Ryan B, D,  Dixon T A, Huber P A J, Nasser S M.  BSACI guidelines for the management of rhinosinusitis and nasal polyposis. Clini Exp Allergy 2007; 38, 260–275.
  3. Debeljak A. Bolezni zgornjih dihalnih poti. In: Košnik M, Mrevlje F, Štajer D, Černelč P, Koželj M eds. Interna medicina. Ljubljana: Littera picta and Slovensko medicinsko društvo, 2011: 379-382.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.